The Mask Of Red Death |
|
sri - 24.05.2006HImna IzidiHIMNA IZIDI, III.-IV. st. pr. Kr. Nag Hammadij Zato što sam prva i posljednja Obožavana i prezirana Prostitutka i svetica Supruga i djevica Majka i kći Ruke svoje majke Neplodna, i smnogo sinova Časno udata i sama Ona koja rađa i koja nikad nije dala roda. Ja sam utjeha u porođajnim mukama. Supruga i suprug Stvorena od muškarca Ja sam majka svoga oca Sestra svoga muža A on, moj odbačeni sin Poštujte me uvijek Jer ja sam skandalozna i veličanstvena
uto - 23.05.2006još u depri, ali ne još zadugoJesmo li zaboravili Sve ono što je bilo jučer A čini se da je bilo davno. Jer ja sam bila sama A sa smješkom na licu sam se pravila Ponosna. Da. Sama sam bila Te svaki put kad bi te vidila Kad bi te poljubila Zaplakala bi negdje duboko u sebi Pregrizla jezik i samo nastavila. Misli su bile daleko A ti tako blizu. Sada sam bez tebe. Nema te kao što te nikad nije bilo Fališ mi kao što si mi uvijek falio. Volim kao što sam uvijek volila Svoju iluziju o tebi, nepopravljivu zabludu. Oprostit se može, Zaboravit ne. Mogu ja bit patnik Ili svu krivnju svalit na sebe, ali To neće pomoć, Neće pomoć ni tebi ni meni, Niti će se itko stvarno promijenit, Samo slika o nama možda će lakše izblijedit. Ljudi će, kao i ja, zaboravit naš lažni sjaj I stavit sve na mjesto odakle je počelo.
**** Kako ću razmišljat kad više ne osjećam. Nestalo je ono šta me držalo drukčijom od drugih Postala sam još samo jedan putnik u moru bez kraja U monotoniji dana U praznom displayu mobitela Samo još jedna hihotava fufica bez snova Tek isprazan život pun išćekivanja Nekoga. Toga nekoga da me smiri i vrati mir u moj život. Vrati ono nešto po čemu sam bila posebna. Prije su to zvali sjaj u očima. Prije je to bio pogled razumjevanja. Toga nema više. Nema, nema, nema...
**** Zadnja cigareta
I tako utapam svoju tugu. Već potpuno nesvjesno palim jednu za drugom I udišem, sve jače i brže Dok bol u grlu i želucu Ne nadvlada kamen na srcu i dvojbe u mislima. (Nisam zaboravila) Potpuno sama sjedim tu na podu Prekriženih nogu i čekam. Ne osjećam više ni kako mi žar polako pali ruku. (Nije u redu Više nije u redu ništa šta činim. Nijedan moj osjećaj nije na mjestu I više nijedan nema osnovu za svoje postojanje) Gubim se u dimu I sada više nisam svjesna ničega. (Ma nije to trava da mogu letit Ženo, uozbilji se...) Gasim i svoj posljednji duvan I osjećam zadovoljstvo. Jel zato šta sam sve to potrošila Ili zato šta je bija zadnji (Jesam li očajna šta sam izgubila tebe Ili sam očajna šta nemam nikoga?)
"LJUBAV NIKAD NE UMIRE PRIRODNOM SMRĆU. UMIRE JER JOJ NE ZNAMO OBNOVITI IZVOR. UMIRE OD SLJEPOĆE, POGREŠAKA, IZDAJE. UMIRE OD BOLESTI I RANA; UMIRE ZBOG DOSADE, GUBITKA SVJEŽINE I SJAJA. "- Anais Nin pon - 22.05.2006kako je divno kad imaš nekog uz sebe čak i kad se ne znateTuga je osjećaj koji sama stvaraš ... ... izbaci je iz sebe! Ne dopusti da njene hladne ruke ukradu osmjeh s tvog lica, jer znaš, neki ljudi žive baš za njega ... (posvećeno blogerici apetitefordestruction :) ) ovako je to napisala jedna i jedina no name koja je to posvetila meni. velika pusa njoj i svima vama.(posebno njoj- mala moja zakon si).......... mare ned - 21.05.2006SažaljenjeNije sve tako teško Tako teško kako se čini. Ima nešto u ovom životu Punom znoja i smrada. Kada po posljednji put pokušate shvatit Zašto. (Šta zašto?) Zar je važno šta? Koliko pitanja se mota po glavi svaki dan nije ni čudo Da više ne znaš jesi li dobila odgovor. Možda je on cijelo vrijeme tu. Na papiru u biljžnici koju si maloprije odložila. Ili nije? Vidiš kolika nesigurnost, a u biti je tako lako. Samo prihvatit da tako mora bit I nastavit živit bez obzira na posljedice na tebe. Jer jedina osoba koju možeš žrtvovat si ti sama. Zar ne? Uvijek je jedan pobjednik, A drugi patnik. Koliko nas je spremno biti patnik? Koliko nas hoće biti patnici, a zapravo su pobjednici. *** To je sažaljenje. Sažaljenje te čini pobjednikom Dok to drugi ne vide. A onda si samo izopćenik. Raven samo bez sažaljevanja... Od † suicide goth † (Neregistriran) (Neregistriran), u 21. svibanj 2006 21:58:00 sub - 20.05.2006NeprežaljenoKao što mjesec čeka sunce Da pruža svoje posljednje zrake I obasja one koji su se skrivali. Čekajući mjesečinu da ih prati Tako ću ga ću i ja čekati tebe Da prođeš ondje gdje ja stojim već danima. Možda se neću nasmješiti. Možda ti neću u istom trenutku pogled uzvratiti Ali sigurno ću negdje u dubini duše osjetiti olakšanje. Bit će mi lakše kada znam da si tu. Pogledao si me. Kako ću više znati što osjećaš Ili što se vrti po tvojim mislima? Jesam li uopće znala? Jesam bila tema tvojih snova? Onaj pali anđeo kojemu su slomili krila I ti si ih pokupio. Nježno. Samo svojim pogledom. *** Ma zaboravi... Evo i kad ovu pjesmu pišem mislim na dvojicu, A nijedan nije toga vrijedan... Nisam ja mjesečina, Niti ste vi noćni šetači. Nisam ja sunčeva zraka, Niti ste vi čežnja moga srca. Vi ste samo iskra koja je Zapalila u meni ono što je spavalo... Osjećate li kako vas zove? Osjećate li moje srce koje vam je pruženo? Moje ruke drhte dok ga držim, Ranjenog i slomljenog. To se ne može skupiti, To se ne može zacijeliti. Osjećate li kako vas zove? Raven ...Prekrivena pepelom tuge U rukama beskrajnog svemira Tražeći put do duge Da me liši moga nemira A ti zanosno kročiš u moj san Kao gospodar moga života. S razočaranjem započinjem dan Pitajuć se gdje je nestala ta ljepota. Ostavljena, zaboravljena, zarobljena, Neprestane dvojbe u mislima... Neću nikad od tebe bit zagrljena... Sada te spominjem samo u neposlanim pismima Sve je ostalo u tragovima Dok divim se nama našim manama Razmišljam o tim vragovima Koji su poremetili ono među nama. Nestalo je te ljepote Umrla je sama u tami Kada je u meni nestalo dobrote Kada smo prestali uživati bit sami. Ostao je samo onaj prah Kada smo izgorili iznutra Uzimam taj posljednji uzdah Kao nadu za bolje sutra...
Od Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u 20. svibanj 2006 14:14:00 pet - 19.05.2006The Red Mask Of DeathKrabulja crvene smrti je priča Edgara Allana Poea i ono što on napiše je meni postalo način na koji vodim sva svoja razimšljanja (između ostalog). Taj potpuno psihotični um treba biti shvačen. Tako i moj... Who knows? Maybe someday I find someone who can understand me... Maybe... Someday
Raven |
|
